Nia se veselo penjala stepenicama na kat. Nije imala volje čekati lift da dođe, pa je radije pješačila do četvrtog kata unatoč tome što joj se nikako nije svidjelo što su živjeli na sredini zgrade. Voljela je živjeli ili u kući ili na prvom katu baš zbog toga što je donekle bila lijena toliko pješačiti gore - dolje, ali na sreću, bila je zahvalna što su imali lift, pa se posluživala njime skoro svaki put kad bi trebala izaći iz zgrade.
Napokon je došla na četvrti kat, izvukla je ključeve iz torbice i krenula otključati vrata kad je čula da se vrata lifta otvaraju. Na kratko je pogledala prema njemu, te skrenula pogled prema ulaznim vratima stana. Ponovno se okrenula jer joj se učinilo da je vidjela poznatu osobu i, kao što je pretpostavila, radilo se o Sashi. Hodao je pognute glave i poluotvorenih očiju.
„Hej, Sasha!“ –pozdravila ga je veselo.
Podignuo je pogled prema njoj i nasmiješio joj se.
„Hej.“ –prišao joj je.
„Je li sve u redu?“ –nakrivila je glavu.
„Samo sam pospan i jedva čekam da se bacim u krevet.“
„Oh, pa tako ti i treba kad si išao vani s Patrickom sinoć!“
Nasmijao se.
„Imaš pravo.“ –namignuo joj je. „Mislim da nikada neću naučiti da ne smijem izaći s njim vani. Glava mi još pulsira!“
„Mogao si ostati kod kuće i izmisliti da imaš za učiti!“ –rekla je, te otključala vrata.
„AHA!“ –pljesnuo je rukama. „Znao sam da nemaš volje izaći s nama!“
„Imala sam, ali ja sam doista trebala učiti. Danas sam imala ispit!“
„Svejedno meni ne bi prošla ta izmišljotina jer, nažalost, idem s njim na predavanja! Sve u svemu... Kako je prošao ispit?“
„Ne znam. Vidjet ću sutra na internetu rezultate, ali mislim da će dobro proći! Jako sam učila.“
„Držim fige!“ –uzvratio je udaljavajući se od nje.
„Jesi li gladan?“ –upitala ga je.
Zastao je na sekundu, pogledao prema strop i razmislio je li želio jesti ili ne. Pogledao je u Niju koja je gledala u njega čekajući odgovor, a zatim je klimnuo glavom. Djevojka mu se nasmiješila, rekla mu da će napraviti ručak ili zgrijati ono što je ostalo od jučer, a on joj se zahvalio i ušao u svoju sobu.
Sasha se odmah bacio na krevet duboko uzdahnuvši. Sinoć je ostao dosta dugo vani s Patrickom unatoč tome što je dobro znao koliko je njegov cimer volio ostajati vani i uz to je popio i nekoliko čaša alkoholnog pića zbog čega mu je glava pulsirala čak i u tri popodne.
Zaklopio je oči znajući da je moguće kako neće dočekati ručak budan.
Sasha je otvorio oči. Primijetio je da je svuda oko njega tamno, pa se okrenuo prema prozoru primijetivši da je vani pao mrak. Uzeo je mobitel i šokirano se vidjevši da je sedam sati bilo prošlo. Duboko je uzdahnuo, rukama prošao preko lica kao da se umiva i sjeo na krevet gledajući u pod.
Dignuo se sa kreveta jer nije mogao gubiti vrijeme. Trebao je početi s učenjem jer je sutradan imao ispit za kojeg se još nije počeo pripremati, a trebao je to pod hitno učiniti jer su mu trebali bodovi za prolazak. Zijevnuo je, rastegnuo se i izašao iz sobe.
Čuo je zvukove u dnevnom boravku i ugodan miris hrane u zraku. Ušao je prvo u kupatilo kako bi isprao lice i obrao zube jer se na taj način mogao brže razbiti, a zatim krenuo u dnevni boravak gdje je vidio samo Niju. Sjedila je na trosjedu i jela puding gledajući televiziju.
„Hej.“ –sjeo je pored nje.
„Dobro jutro!“ –pogledala ga je nacerivši se. „Jesi li se naspavao?“
„Recimo.“
„Došla sam te pozvati kad je ručak bio gotov, ali spavao si i nisam te htjela buditi. Izgledalo je kao da me niti ne bi čuo da sam te krenula buditi!“
„Čudno što te uopće nisam čuo kad si došla. Inače imam lagani san!“
„Izgleda da si bio previše umoran i da je alkohol učinio svoje!“
Nasmiješio se. Napomenuo si je da više neće piti... ili će pokušati manje izlaziti s Patrickom jer je znao da bi ga ovaj svejedno navukao na jedno pivo koje bi na kraju završilo na nekoliko čaša žestokog alkohola.
„Što tako dobro miriše?“ –upitao je.
„Puding od vanilije s preljevom od čokolade.“ –odgovorila je nacerivši se. „Nemaš pojma kako je ukusan!“
„Idem ga probati.“ –dignuo se sa trosjeda. „Usput, gdje je Patrick?“
„Svakog trena bi trebao doći s posla. Idemo u kino malo kasnije. Ideš s nama?“
„Volio bih, ali ne mogu. Moram učiti!“
„Ili su to samo izlike da večeras ne izađeš!“
Nasmijao se.
„Ne.“ –odmahnuo je glavom i ponovno sjeo kraj nje. „Stvarno, volio bih otići, ali ne mogu. Prokleto učenje zove!“
„Šteta, ali razumijem te.“ –rekla je djevojka.
Niji je bilo žao što on neće ići s njima, ali donekle joj je puno značilo što će biti sama s bratom s kojim se u zadnje vrijeme ponovno počela družiti. Bilo joj je drago što su se Patrick i ona pomirili i da se njihov odnos vračao u normalu jer joj je on jako nedostajao kao brat, ali najviše kao prijatelj na kojega je mogla računati svaki put kad bi joj nešto zatrebalo.
„Ako ovako dobro nastaviš kuhati...“ –rekao je Sasha, a ona je pogledala u njega. „Ženim te!“
Odmahnula je glavom i udarila ga jastukom po glavu na što se on nasmijao. Kad su se vrata otvorila, oboje su pogledali prema njima, a u stanu je zakoračio premoreni Patrick.
„Hej, društvo.“ –natjerao se nasmiješiti.
„Izgledaš umorno, braco.“ –uzvratila je Nia.
„Kad se istuširam bit ću kao nov.“
„Možda bismo večeras trebali ostati kod kuće da se odmoriš!“
„Ne, ne, Nia! Obećao sam ti da idemo u kino!“
„Neću se ljutiti ako ne odemo danas jer si umoran. Mogli bismo sutra otići jer svejedno je prekosutra subota i ne radiš!“
Oblikovao je usta u slovo o i, kad je bolje razmislio, njegova je sestra imala pravo. Vikendom inače nije radio, pa mu je možda bolje bilo da ostane večeras kod kuće kako bi se odmorio, a sutradan bi mogao svejedno ostati vani koliko god bi želio.
„Dobro.“ –klimnuo je glavom i laganim se korakom udaljio od njih.
Prije nego je ušao u sobu, okrenuo se kako bi pogledao u sestru. Smijala se razgovarajući sa Sashom i svako toliko ga udarila jastukom dok se njegov cimer smijao i pokušavao ju dohvatiti kako bi ju poškakljao.
Zaklopio je oči i bijesno zalupio vratima zbog čega su se Sasha i Nia okrenuli prema sobi. Pogledali su se upitnim izrazom lica, te su slegnuli ramenima pretpostavljajući da je Patrick bio previše umoran i da zbog toga nije uspio zaustaviti vrata prije nego su udarila zbog propuha.
Zazvonio je telefon, a Sasha je progurao Niju u stranu jer je ona željela podignuti slušalicu. Nacerivši se, to je on učinio umjesto nje.
„Halo?“ –javio se.
„Bok...“ –začuo je ženski glas. „Iris ovdje. Je li Nia kod kuće?“
„Ovisi na koju Niju misliš, Iris.“
„Daj mi ju!“ –viknula je djevojka nasmjehnuvši se.
„Je li to ona šlampava cura koja je užasno zgodna ili ne pričamo o istoj curi?“ –upitao je nasmiješeno Sasha.
Nia je osjetila kako joj se obrazi žare i pokušala mu je preoteti slušalicu, ali nije uspjela. Njemu je sve ono bilo simpatično, pogotovo kad je čuo da se njena prijateljica počela smijati. Kad mu je dosadilo gnjaviti Niju i kad je ona već počinjala gubiti živce što nije mogla doći do telefona, ispružio joj je slušalicu i razbarušio joj kosu.
„Idem učiti sada.“ –rekao je i otišao u svoju sobu osmijehom na licu.
Nia je odmahnula glavom i pogodila ga jastukom u leđa, a Sasha je zastao i okrenuo se prema njoj. Djevojka se dignula sa trosjeda i otišla prema frižideru kako bi popila sok, a on je požurio za njom.
„Hej, oprosti, ali...“ –započela je Nia samo što nije mogla završiti rečenicu jer ju je Sasha počeo škakljati.
Slušalica je pala na pod, a ona se počela smijati na sav glas pokušavajući ga maknuti od sebe, ali bio je previše jak. Patrick je otvorio vrata sobe, kako bi vidio što se ondje događalo, i ugledao je njegovog cimera kako hvata njegovu sestru s leđa. Podignuo je obrvu, prekrižio ruke na prsima i nagnuo se na zatvorena vrata gledajući koliko će ono trajati, ali s obzirom da nitko od njih dvoje nije ni primijetio da se on nalazio ondje, odlučio ih je prekinuti zakašljajući.
Sasha i Nia pogledali su u njega. Djevojka se odmah zarumenila jer joj je bilo neugodno što je to njen brat vidio. Pribojavala se da mu ne bi došle neke glupe misli u glavi, pogotovo zbog poze u kojoj su bili, a zatim je porumenila još više kad se prisjetila poze.
„Idem učiti!“ –rekao je mirno Sasha, kao da se ništa nije dogodilo, te se udaljio od njih dvoje.
Djevojka je zbunjeno gledala za njim. Nije se ni osvrnuo kad je ušao u sobi. Odmahnula je glavom i pogledala u brata koju ju je promatrao ozbiljnim izrazom lica.
„NIA!!!“ –začula je treštanje iz slušalice.
„U JEBOTE!“ –viknula je shvativši da je totalno zaboravila na svoju najbolju prijateljicu.
Potrčala je po slušalicu koja je bila ispod stola.
„Ajme, Iris...“ –javila se. „Oprosti, oprosti, oprosti!!!“
„Čula sam da si zauzeta. Prekidam vas u nečemu?“ –upitala ju je Iris.
„Nikako! Otišao je u sobu sada, a i Patrick nas je prekinuo.“ –sjela je na trosjed.
Patrick je zakolutao očima, ali osjetio je olakšanje što ih je prekinuo. Otvorio je frižider kako bi pojeo nešto jer je umirao od gladi. Već sat vremena mu je trbuh krulio bez prestanka.
„Kako si mi?“ –upitala je Nia.
„Odlično, ali trenutno se dosađujem. Cimer i cimerica su u gradu, a ja sam ostala kod kuće kako bih ponavljala i sada nemam što raditi kad sam završila!“ –odgovorila je Iris.
„Već češ se ti nekako snaći!“
„Kako da ne... Dosadno mi je!“
„Nazovi ih i odi se naći s njima.
„Kao da to nisam već napravila, ali ljudi su zaboravili mobitele kod kuće!“
„Peh!“
„Nemoj mi se smijati!“
„Oprosti, ali smiješno mi je!“
„Uglavnom... Sljedeće sam subote slobodna i, pošto sam prošle bila kod kuće, odlučila sam doći kod tebe malo, ako mogu!“
„NARAVNO!!!“
„U redu, ali samo se nemoj derati u slušalicu!“
„Oprosti, ali baš sam presretna!“
„Drago mi je. I ja sam! Jedva čekam da te vidim!“
„I ja tebe!“
„Hej, cimeri su mi napokon došli, pa idem s njima sada. Nazovem te još kasnije ili se čujemo sutra!“
„Dobro. Čujemo se!“ –Nia je poklopila slušalicu, stavila ju na stol i veselo se dignula sa trosjeda.
Počela je skakutati po dnevnom boravku, vrtjeti se i pjevušiti jer je bila presretna što će napokon vidjeti najbolju prijateljicu nakon što se nisu vidjele više od mjesec dana. Patrick je zbunjeno gledao u nju dok je jeo puding, ali nasmiješio se. Obožavao je vidjeti osmijeh na sestrinom licu.
