Patrick one večeri nije mogao dobro spavati. Vrtio se po krevetu, trudio zaspati, ali nije mogao jer je razmišljao o tome kako je razočarao sestru, a nju nikada nije želio razočarati; njoj nikada nije želio nauditi na bilo koji način. Vidjelo se koliko je jučer bila tužna i pogodilo ga je kad mu je spomenula da su se stvari počele mijenjati otkad je on krenuo na fakultet.
Uzdahnuvši je pogledao na sat. Bilo je šest ujutro, a on se trebao dignuti s kreveta, spremiti i otići na posao. Nije imao volje kao i inače zbog onoga što se dogodilo s Niom, ali znao je da mora raditi, da mora zarađivati za stan, a namjeravao je zadržati onaj posao sve dok ne završi fakultet i pronađe posao u jednoj tvrtki za arhitekta.
Natjerao se dignuti se sa kreveta. Prišao je ormaru, otvorio ga i nagnuo se na vrata razmišljajući o tome što bi mogao obući. Misli su mu se počele petljati i ponovno je pomislio na Niu. Zaklopivši oči, ljutito je udario rukom od vrata ormara koja su se odvalila. Jedva ih je uhvatio na vrijeme kako udarac ne bi odjeknuo sobom i probudio Niu i Sashu. Prislonio ju je na zid i počešao se po kosi uzdahnuvši. Uvijek je postajao nervozan kad bi u pitanju bila njegova sestra.
Nia je sjedila za kuhinjskim stolom, ispijala kavu i zamišljenim pogledom gledala ispred sebe. Slušala je otkucaje sata koji su ju inače iritirali, ali ovoga puta je postajala mirnija uz pomoć njih. Nije se dobro naspavala one večeri jer je razmišljala o bratu i njegovom ponašanju. Inače joj nikada ništa nije skrivao; o svemu su uvijek pričali, pa čak i o tome s kojom je djevojkom prvi put vodio ljubav, a nije joj se usudio priznati da puši.
Odmahnula je glavom, uzdahnula i prislonila glavu na stol.
„Da li je stvarno moguće da nas je udaljenost počela razdvajati?“ –upitala je samu sebe.
Nije uopće željela razmišljati o onome jer bi ju sama pomisao rastužila, srce bi ju stegnulo, a čudni trnci bi se pojavili u trbuhu. Mrzila je onaj osjećaj. Pojavljivao se kad bi bila tužna ili živčana, a to nije željela biti unatoč tome što si nije mogla pomoći.
Sashu su probudile zrake sunca koje su ušle u njegovu sobu. Stavio je ruku na oči i duboko uzdahnuo. Rastegnuo se, zijevnuo i odmahnuo glavom kako bi se razbudio. Nije namjeravao ležati u krevetu, pa se odmah dignuo sa njega, obukao majicu koju mu je stajala na stolici i izašao iz sobe.
Provirio je u dnevni boravak iz kojeg su dolaziti zvukovi. Vidio je Niu na trosjedu kako zamišljeno gleda u televiziju. Imao je osjećaj da je onako tužna zbog Patricka jer jučer nisu razgovarali otkad su se vratili iz grada. Kad je bolje razmislio, nisu uopće razgovarali u kafiću. On je neprestano pričao dok bi oni svako toliko ili klimnuli glavom ili rekli nešto kratko.
Osjećao se krivim zbog toga. Morao je razmisliti malo, ne reći nešto što nije smio, ali nije on mogao pretpostaviti da Nia nije znala da Patrick puši. Nije niti znao zbog čega se ona naljutila na njega kad nju ne bi trebalo zanimati da li njen brat puši ili ne jer su to njegove stvari.
„Dobro jutro, Nia.“ –pozdravio ju je.
„Hej.“ –okrenula se prema njemu i nasmiješila mu se. „Naspavao si se?“
„Da, da. Ti?“
„Ne baš.“
Klimnuo je glavom.
„Patrick je na poslu?“ –upitao je.
Klimnula je glavom.
„Imaš li nešto u planu?“ –nastavio je.
„Nemam. Zašto?“ –promatrala ga je sa zanimanjem.
„Nemam volje biti kod kuće. Bi li ti se dalo ići sa mnom do grada na kavu, prošetati se malo?“
„Naravno da bi! Sve je bolje od ostajanja kod kuće po ovakvom vremenu.“
Složio se s njom.
„Daj mi samo malo vremena da se sredim!“ –rekao joj je.
„U redu. Idem se i ja spremiti!“ –dignula se sa trosjeda.
Klimnuo je glavom i nasmiješeno ušao u kupatilo, a djevojka u svoju sobu. Nia je jedva čekala da izađe iz kuće kako bi se smirila i na neko vrijeme prestala razmišljati o jučerašnjem događaju i njenog bratu.
Nia i Sasha dugo su šetali po gradu. Djevojka je na neko vrijeme, doista, prestala razmišljati o bratu i živcirati se oko svega. Imala je osjećaj da joj je njen novi cimer pomogao u tome i bila mu je jako zahvalna, a da on za to nije ni znao. Sasha joj je bio simpatičan. Bio je miran dečko, drag i simpatičan. Pokazao joj je neke dijelove grada za koje nije ni znala da postoje, što naravno nije bilo čudno jer je ipak New York bio ogroman. Nitko od građana nije znao cijeli grad, pa je bilo normalno da ga niti ona, koja se dan prije doselila iz Phoenixa, nije znala.
„Otkud si ti?“ –upitala ga je Nia nakon što je popila malo kave.
„Chicago.“ –odgovorio je osmjehnuvši se.
„Oh, to nije toliko daleko od New Yorka.“
„Tako je.“
„Imaš sreće. Ti češće možeš ići u posjet roditeljima! Phoenix je na kraju Svijeta.“
„Ma iskreno, nije da im često idem u posjet. Mislim, prije nego cijela strka oko učenja i ispita počne onda idem svaka dva vikenda da ne trošim previše novca, ali kad počinje vrijeme učenja... odem svakih mjesec – mjesec i pol.“
„Nedostaju ti?“
„Naravno.“
Nasmiješila se.
„Mogu li te nešto pitati?“ –uzvratio je.
„Slobodno.“ –klimnula je glavom.
„Zašto si ljuta na Patricka? Mislim... Možda se ne bih trebao miješati, ali njegove su stvari ako puši ili ne.“
„Nisam rekla da nisu.“
„Onda u čemu je problem?“
„U tome da mi je čak rekao s kim je prvi put spavao, a za cigare mi nije rekao. Naravno, nije da mi je baš drago što puši, ali to su njegove stvari! Jednostavno.... imam osjećaj kao da nas je ova udaljenost od tri godine udaljila.“
„Zašto?“
Slegnula je ramenima.
„Razumijem te.“ –rekao je. „Moja sestra se isto tako brinula, ali objasnio sam joj da udaljenost nema nikakve veze s našim odnosom i da se nema zbog čega brinuti!“
„Imaš sestru?“ –pogledala ga je sa zanimanjem jer se do malo prije igrala sa vrećicama šećera.
„Imam dvije sestre i dva brata!“ –nacerio se.
„Wow, ima vas!!!“
„Ja sam najstariji.“
„Koliko ostali imaju?“
„Sestre sedamnaest i tri, a braća petnaest i deset.“
„Aw, kako slatko! Uvijek sam htjela imati nekog mlađeg, ali zaglibila sam sa starijim!“
„Oh, vjeruj mi, bolje ti je da si ti najmlađa. Ne znaš kakav bi ti život bio da nisi!“
„Zašto?“ –nasmijala se.
„Jer mlađima starci uvijek popuštaju!“ –nadodao je osmijehom. „Ali dobro... Lijepo je imati nekoga! Mislim da bi mi život bio užasno dosadan da ih nemam!“
„Vjerujem.“ –nasmiješila se.
„Kad smo već kod braće, mislim da me netko od njih zove.“ –izvukao je mobitel iz džepa. „Kao što sam i rekao! Samo sekundu!“
„Slobodno!“ –klimnula je glavom i pogledala u stranu osmijehom na licu.
Sasha je razgovarao sa nekime iz obitelji dok je ona zamišljeno gledala u ljude kako jure trotoarima, preko ceste i nervozne vozače kako trube zbog njih. Pomislila je na Patricka. Stvarno bi joj život bio dosadan da njega nije imala, ali nije ga shvaćala. Nije imala ništa protiv pušača, ali nije shvaćala zbog čega joj brat nije rekao ništa. Ona ne bi bila glupa i rekla roditeljima, ako oni to ne smiju znati. Stvarno se nadala da je Sasha imao pravo i da nije bilo moguće da se njen brat i ona udalje.
Krajičkom oka je pogledala u Sashu. On je i dalje razgovarao na telefonu osmijehom na licu. Zagledala se u njega. Na njegovom je licu vidjela nešto što nije kod niti jednog drugog muškarca.
Patrick je sjedio nervozno na trosjedu. Svako toliko bi pogledao prema vratima kao da je time želio požuriti vrijeme i vidjeti sestru kako ulazi u stan. Nije niti znao gdje je ona nestala jer je zaboravila mobitel kod kuće, a to ga je zabrinjavalo. Više puta mu je došlo da istrči iz kuće i ode ju potražiti jer ga je bilo strah da joj se nešto moglo desiti, ali kako Sashe nije bilo kod kuće, pretpostavio je da je bio s njom.Nije mu bilo niti malo drago što je bio s njegovim cimerom. Osjećao se ugroženo.
Čuo je smijeh u hodniku, pa se dignuo sa trosjeda i pogledao u vrata. Znao je da je to Nia. Odlično je poznavao njen smijeh, a i čuo je Sashin glas, pa se uvjerio da su njegove pretpostavke točne. Vrata su se otvorila, a njih dvoje zakoračili su u stan.
„O, bok, Patrick!“ –pozdravio ga je Sasha i odmah krenuo prema sudoperu kako bi uzeo čašu vode.
„Gdje si bila?“ –Patrick ga je ignorirao; pogledao je u Niu.
„Sa Sashom u gradu.“ –odgovorila mu je djevojka.
„Ostavila si mobitel doma.“
„Znam. Slučajno sam ga zaboravila!“
„Zabrinuo sam se za tebe!“
„Bila sam vani sa Sashom! Ne bih se ni usudila izaći vani bez nekoga jer još ne poznajem grad.“
„Svejedno si mi se trebala javiti!“
„Oh, što si mi ti?! Tata?! Ne moraš znati gdje ja idem, u koliko sati...!“
„ZABRINUO SAM SE ZA TEBE!!!“
„Dobro!!! Sljedeći put ću ti javiti i kad idem do WC-a. VAŽI?!“
Patrick je ljutito pogledao u nju, a ona je frknula i bijesno prošla kraj njega. Ušla je u svoju sobu dok je on gledao ispred sebe. Srce mu je ubrzano kucalo. Izgubio je kontrolu jer je bio zabrinut za nju, a i nije mu se svidjelo što je bila vani sa Sashom.
„Nisi smio biti takav prema njoj.“ –rekao mu je cimer.
„Ti se ne miješaj!“ –zarežao je i ljutito se udaljio od njega.
Patrick je ušao u svoju sobu zalupivši vratima dok je Sasha zbunjeno gledao za njim. Odmahnuvši glavom je sjeo na trosjedu i upalio televiziju razmišljajući o tome kako je njegov cimer bio čudan. Nikada se nije onako ponašao. Bio je osoba kojeg nije poznavao. Bio je drugačiji....
