Patrick je sjedio u dnevnom boravku nakon što se vratio s fakulteta. Na sreću, onog dana nije trebao raditi jer je uzeo nekoliko slobodnih dana kako bi se pripremao za kolokvije koji su već slijedečeg tjedna počinjali, ali zbog toga se dosađivao. Njegov cimera je negdje otišao, a ni sam nije znao kamo, dok je njegova sestra Nia bila na predavanjima. Jest da sa sestrom nije previše pričao, ali svejedno se bolje osjećao da je znao da je još netko bio kod kuće.
Kad su se ulazna vrata otvorila poskočio je jer nije nikoga očekivao. Pogledao je prema njima i ugledao Sashu kako osmijehom na licu ulazi u stan.
„Oprosti što sam te preplašio.“ –rekao je.
Patrick je mahnuo rukom i pogledao u televiziju, a Sasha je sjeo na fotelju.
„Kad ćeš napokon popričati s Nijom?“ –upitao ga je.
„Mislim da se tebe to ne tiče.“ –Patrick ga je pogledao krajičkom oka.
„Ti si stvarno kreten, znaš?“
„Aha. I? Što s tim?“
„Ne mogu vjerovati da možeš biti takav debil. Tvoja sestra je tužna jer misli da si se udaljio od nje, a umjesto da se stvarno udaljuješ od nje trebao bi joj objasniti kako stvari stoje!“
„Oh, ona ovako i onako utjehu traži u tebi... zar ne?“
Sasha je zakolutao očima, dignuo se sa fotelje i krenuo prema vratima.
„Gdje ideš sada?“ –uzvratio je Patrick. „Bježiš jer znaš da sam rekao istinu?“
Nastala je tišina zbog čega je on ljutito gledao u svog cimera.
„Za tvoju informaciju...“ –okrenuo se prema njemu. „Idem se naći s tvojom sestrom. Idemo piti kavu, a da si pametan... otišao bi sa mnom i popričao s njom!“
„Ali nisam, pa ju ti možeš utješiti!“ –nadodao je.
Sasha je izašao iz stana zalupivši vratima što je jače mogao jer nije znao što bi mu mogao reći. Bio je ljut na Patricka što se ponašao poput djeteta i počinjao je misliti da njemu smeta što se Nia i on druže. Odmahnuvši glavom spustio se niz stepenice razmišljajući o tome zbog čega bi Patricku moglo smetati da se njegova sestra i njegov cimer druže kad je znao da on nije loša osoba.
Patrick se u međuvremenu iživljavao po svojoj sobi. Bacao je sve što bi mu se našlo na putu na pod. Bio je bijesan zbog onoga što mu je Sasha rekao i što se odlazio naći s njegovom sestrom jer se on želio naći s njom, jer ju je on želio otići iznenaditi, ali nije mogao pošto nije znao njen raspored. Bio je bijesan što je njegov cimer to znao.
Nia je nasmiješeno pozdravila svoje kolege s fakulteta, te izašla kroz vrata. Veselo je žurila hodnikom, te podignula je pogled na zidni sat. Pretpostavljala je da ju je Sasha već čekao, pa se požurila niz stepenice. Otvorila je ulazna vrata i ugledala ga nagnutog na zid. Gledao je u pod.
Duboko je uzdahnula, a osmijeh joj se razvukao od uha do uha. Osjećala se poput zaljubljene tinejdžerice, samo što ona nije bila zaljubljena...
„Ne...“ –zastala je i zbunjeno pogledala u njega. „Ne... Ne, nisam zaljubljena u njega! Naravno, da nisi, Nia... Osjetila si se ovako sretno jer je dobar prijatelj! Da! Definitivno je to zbog toga!“
„Nia?“ –začula je svoje ime.
Okrenula je glavu i primijetila da Sasha zbunjeno gleda u nju. Osmjehnula mu se i prišla mu.
„Nešto si se zamislila, ha?“ –uzvratio je.
„Malo.“ –promrmljala je. „Dugo me čekaš?“
„Došao sam prije pet minuta. Idemo?“
„Može. Gdje si mislio ići?“
„Gdje ti želiš?“
„Gdje tebi paše?!“
Oboje su se počeli smijati.
„Idemo gdje i inače?“ –upitala ga je nasmiješeno.
„Može.“ –klimnuo je glavom.
Spustili su se niz stepenice. Sasha je podignuo ruku kako bi se taksi zaustavio. Pojavio se za nekoliko sekundi pored njih, pa su ušli u automobil i rekli adresu vozaču. Nia se nagnula na naslonjač i pratila pogledom ulice New Yorka. One su i dalje bile pune ljudi. Grad je bio pun čak i po noći zbog toga su ga i zvali Grad koji nikada ne spava.
Voljela je New York zbog toga što je sve bilo živo u svako doba. Voljela je to što je mogla izaći u dvanaest navečer i otići u kafić popiti piće sa Sashom jer bi njegov brat u ono doba odavno spavao. Voljela je to što je bio drugačiji grad od Phoenixa, ali unatoč tome je obožavala svoj rodni grad.
„Pričao sam danas sa Patrickom.“ –rekao je Sasha iznenada, a ona je pogledala u njega.
Vozač se zaustavio ispred kafića, pa su izašli iz auta. Sasha je ispružio novac taksistu, te su njih dvoje zakoračili u njihov omiljeni kafić. Sjeli su pokraj prozora jer je to Nia željela. Voljela je promatrati ulice pune ljudi i nebo.
„O čemu ste pričali?“ –Nia se okrenula prema prijatelju, nakon što je neko vrijeme gledala u prozor razmišljajući o raznim stvarima.
„O tebi.“ –odgovorio je, a ona je podignula obrvu. „Dosadilo mi je što ti se ne želi ispričati i što se cijelo vrijeme izbjegavate po stanu, pa sam otišao pričati s njim.“
„I... Što je rekao?“
Uzdahnuo je i počešao se po kosi jer nije znao da li bi joj trebao reći istinu ili ne, ali ona ga je pogledala prijetećim pogledom, pa je znao da bi trebao progovoriti ako nije želio imati problema s njim. Imao je osjećaj da ju hvata PMS, a znao je da su cure gadne u takvom periodu u mjesecu.
„Rekao je da te ovako i onako ja tješim i da mu ti ne trebaš. Tako nekako!“ –rekao je.
Oblikovala je usta u slovo o dok ju je on u tišini promatrao čekajući trenutak kad će ona eksplodirati, a toga se užasno bojao. Djevojka je spustila pogled, te stisnula šake. Nije mogla vjerovati da se njen brat onako ponašao. Bio je neprepoznatljiv. Nikada se ne bi ponašao onako; pogotovo ne prema njoj. Uvijek je bio drag, dobar i neprestano se volio družiti s njom, a odjednom se nešto promijenilo u njemu.
„Nia...?“ –Sasha je prislonio ruku na njeno rame.
Djevojka je podignula pogled prema njemu, a on je ostao iznenađen ugledavši velike zelene oči pune suza. Trepnula je i one su proklizale niz njene rumene obraze. U panici je počeo gledati oko sebe kako netko od gostiju ne bi pomislio da se rasplakala zbog njega. Užasavao se toga da bi se neka djevojka mogla rasplakati pred njim jer ne bi znao što treba učiniti.
Duboko uzdahnuvši, povukao je njenu stolicu k sebi i obgrlio ju rukom dok ju je drugom nježno milovao po licu. Podignula je pogled prema njemu. Nije ga dugo gledala. Spustila je pogled i prislonila glavu na njegovim prsima šmrcajući.
„Mrzim PMS!“ –rekla je tiho.
„I ja isto.“ –nadodao je.
Pogledala je u njega i nasmijala se, a on je uzvratio osmijeh. Bilo mu je drago što ju je barem nasmijao i nadao se da neće nastaviti plakati.
„Suze ti ne stoje.“ –rekao joj je.
„Nikome suze ne stoje!“ –promrmljala je i rukom ih obrisala.
„Nemoj plakati, Nia. Vidjet ćeš da će sve biti u redu! Patrick i ti ćete se pomiriti.“
Slegnula se ramenima. Jako se nadala da je govorio istinu i da će se brat i ona uskoro pomiriti. Mrzila je osjećati se udaljeno od njega, a u zadnja dva tjedna se tako osjećala.
Nia je ležala u krevetu i čitala jednu od knjiga koje je uzela od kuće. Sasha i Patrick sjedili su u dnevnom boravku, ali ona im se nije željela pridružiti jer je radije ostala u sobi, čitala i pokušavala se usredotočiti na radnju iako joj to i nije najbolje išlo. Neprestano jer razmišljala o Patricku i njihovom ignoriranju.
Zaklopila je oči, duboko uzdahnula i prislonila glavu na jastuk. Stavila je knjigu na noćni ormarić i ugasila svijetlo jer je znala da neće moći čitati i da joj je bolje da se naspava za sutrašnji dan.
Vrata su se otvorila, a svijetlo upaljeno. Djevojka je podignula glavu i ugledala Patricka na ulazu. Začudila se što se iznenada pojavio u njenu sobu. Zatvorio je vrata i prišao njenom krevetu dok ga je ona promatrala upitnim izrazom lica čekajući da bilo što učiniti. Nije željela progovoriti ništa.
„Žao mi je...“ –rekao je tiho. „Nisam se smio onako ponašati prema tebi. Oprosti na svemu! Oprosti na tome što ti nisam ništa govorio, oprosti na tome što sam se govnarski ponašao prema tebi...“
Neko je vrijeme trajala tišina. Nia nije željela reći ništa jer je pretpostavila da je njen brat želio reći još nešto.
„I nikada neću dopustiti da nas bilo što rastavi...“ –rekao je odlučno.
Dignula se sa kreveta, skočila na pod i snažno ga zagrlila zajecajući. Uzvratio joj je zagrljaj i nježno ju pomilovao po kosi. Sasha je prošao onuda i, vidjevši da su vrata pomalo otvorena, zastao je. Osmjehnuo se vidjevši kako se brat i sestra grle. Zatvorio je vrata i otišao prema svojoj sobi.
Čudno je kad je svima dosadno da žele čitati, a onda kad objavljujem bez da me itko pita: ljudi šize! :P
