Kad se Iris probudila, Patricka nije bilo kod kuće. Nije znala gdje se točno nalazi bolnica kako bi otišla u posjeti Sashi i natjerala Niju da ode doma kako bi se odmorila, pa je odlučila pričekati brata svoje najbolje prijateljice.
Odmahnuvši glavom, dignula se sa trosjeda jer nije mogla mirno sjediti ondje dok se Sasha bori za život. Bila je tužna zbog Nie. Znala je koliko je njena prijateljica bila zaljubljena u njega. Nije ni željela zamisliti kako bi se ona osjećala da se njenom dečku dogodi nešto.
Uzdahnuvši se, sjetila se da je zaboravila nešto u Patrickovoj sobi. Ondje je spavala preko noći jer je Sashina soba bila u kaosu, a nije željela spavati u Nijionom, pa se njen brat ponudio i rekao da će prespavati na trosjedu.
Otvorila je vrata i otišla do noćnog ormarića na kojemu je ostavila narukvicu koju joj je dečko bio kupio. Uvijek ju je nosila i osjećala je kao da joj nešto nedostaje kad ju ne bi imala na ruci. Podignula ga je sa ormarića, ali pala joj je na pod i otkotrljala se ispod kreveta.
„Sranje!“ –uzvratila je i spustila se na pod kako bi ju izvukla.
Ugurala je ruku i opipala nešto tvrdo. Odmah je to povukla. Radilo se o palici koja je bila zamotana dekom. Djevojka ju je bolje pogledala i primijetila da se na deci nalazi krv. Uzviknula je i ispustila ju iz ruke. Palica je udarila od pod, a udarac je odjeknuo sobom. Prekrila je usta ruku kako se ne bi ponovno izderala. Bila je šokirana. Počinjala je povezivati stvari. Pretpostavljala je da je Patrick bio taj koji je pretukao Sashu skoro do smrti.
„Oh... Vidim da si pronašla ono što nisi smjela!“ –iznenada je čula njegov glas iza sebe.
Iris se okrenula i ugledala ga iza sebe. Naježila se kad ju je promatrao prekriženih ruku na prsima. Stajala je ukipljeno na mjestu, gledajući u njega, jer se počinjala bojati za sebe. Ako je Sashi naudio... tko bi ga mogao zaustaviti da ne naudi i njoj?
„Ti... Ti si pretukao Sashu?!“ –uzvratila je.
„Jesam.“ –klimnuo je glavom i prišao joj. „Ali ti sada znaš... Ne smijem te pustiti...“
Šokirano je raširila oči. Prošao je rukom po njenom licu, a ona ju je automatski odgurnula. Prošla je kraj njega, ali ju je povukao natrag i bacio na pod.
„Što misliš napraviti?!“ –upitala je preplašeno, dizajući se sa poda.
Povukao ju je i odgurnuo od zid, a ona je vrisnula. Drhtala je od straha, ali krenula je po svjetiljku. Bacila ju je prema njemu, ali se Patrick izmaknuo i bacio se na nju jer je pretrčavala preko kreveta. Izgrebala ga je po licu, vrištala, dozivala pomoć, a on ju je počeo udarati po glavi što je jače mogao... sve dok njen zadnji vrisak nije odjeknuo u njegovoj glavi.
Duboko uzdahnuvši je gledao u nju. Ležala je ispod njega, krvavog lica i široko otvorenih očiju. Provjerio je da li diše. Nije disala. Odmahnuo je glavom, sjeo na krevet i prekrio rukama lice.
„Što to, k vragu, radim?!“ –upitao se.
Nije više poznavao samog sebe. Nije poznavao čudovište u koje se pretvorilo, ali ono se probudilo zbog Nie, zbog toga što je ona bila njegova i nitko drugi ju nije smio dobiti.
„Doma sam!“ –začuo je Nijin glas.
Naglo se okrenuo prema vratima. Srce mu je počelo ubrzano kucati jer ju nije očekivao. Rekla je da će cijelo vrijeme biti u bolnici, da se neće odvajati od Sashe.
„Što ona radi ovdje?!“ –upitao se živčano.
Dignuo se odmah sa kreveta i izjurio iz sobe zalupivši vratima. Odlučio se pobrinuti o Irisinom tijelu kasnije, kad Nije ne bude bilo kod kuće. Trebao je biti oprezan.
„Gdje je Iris?“ –upitala ga je skidajući kaput.
„Otišla je do trgovine.“ –odgovorio je.
Djevojka je klimnula glavom i pogledala u bratovu šaku koja je bila krvava. On je primijetio u što je ona gledala, pa ju je odmah stavio iza leđa gledajući ravno u njene oči.
„Što ti se dogodilo?“ –upitala ga je zabrinuto. „Jesi li se porezao?“
„Ma... Sitnica.“ –slegnuo je ramenima.
Djevojka je klimnula glavom, sjela na trosjed i duboko uzdahnula. Naslonila se na naslonjač i podignula glavu prema stropu. Patrick je požurio u kupatilo, isprati ruke dok mu je srce ubrzano kucalo. Bojao se da bi njegova sestra mogla otići u njegovu sobu i vidjeti užas kojeg je učinio.
„Kako je Sasha?“ –upitao je Niju nakon što je izašao iz kupatila.
„Jednako.“ –uzdahnula je.
Sjeo je kraj njega. Sam sebi je priznao da mu je drago zbog toga, ali morao se pobrinuti o tome da se on uopće ne probudi iz kome jer je znao da bi ga mogao prijaviti policiji i da će mu oduzeti Niju.
„Upoznala sam njegovu mamu.“ –nastavila je.
„Došla je?“ –pogledao ju je sa zanimanjem.
Klimnula je glavom. Sada je znao da će doslovno biti nemoguće biti na samo sa Sashom u sobi. Ili će njegovi roditelji biti s njim ili njegova sestra. Trebao je što prije smisliti plan kako se riješiti Sashe i Irisinog tijela.
Nia je zajecala, a on je odmah pogledao u nju. Uzdahnuvši, zagrlio ju je. Bio je sretan što ju je mogao grliti, što je mogao uživati u njenim dodirima unatoč tome što je plakala zbog drugog muškarca.
„Kako ću ja bez njega ako mu se nešto dogodi?“ –jecala je.
„Imaš mene, Nia...“ –prošaptao je.
Odmahnula je glavom i pogledala ga.
„Ti si brat. Volim te kao brata, a njega volim kao dečka!“ –odmahnula je glavom. „Ne može umrijeti! Ako on umre... umrijet ću i ja s njim!“
Odmahnuo je glavom i natjerao ju da ga pogleda ravno u oči.
„Slušaj me, ljubavi...“ –uzvratio je. „Prebrodit ćemo to zajedno!“
„N-Nemoj govoriti kao da je već mrtav!“ –upozorila ga je namrgođeno.
„Doktor je rekao da se možda nikada neće probuditi. Trebala bi razmišljati o tome da nastaviš dalje bez njega, Nia!“
„To ne znači da će umrijeti!!! I ne, ne mislim nastaviti bez njega! Sasha je dečko kakvog sam oduvijek željela!!! Ne znam zbog čega su mu uopće naudili! To nije fer! Mrzim osobu koja mu je to učinila!!! Da bar umre!!!“
Patrick je šokirano gledao u nju. Počinjao je shvaćati što je učinio svojoj voljenoj sestrici. Nije ni znala da je on zapravo bio kriv zbog svega, ali znao je da ga definitivno mrzi.
„Volim te.“ –rekao joj je.
„Volim i ja tebe, braco.“ –uzdahnula je.
„Ne shvaćaš, Nia!“
Djevojka ga je zbunjeno pogledala, a on ju je privukao bliže sebi. Pomilovao joj je lice, maknuo kosu s očiju i pogledao ju ravno u oči. Djevojka je zbunjeno gledala u njega. Prestala je plakati i počinjala se smirivati, ali srce joj je ubrzano kucalo jer nije shvaćala zbog čega ju je promatrao... drugačije.
„Oduvijek sam te volio kao curu, a ne sestru.“ –rekao je.
Djevojka je šokirano raširila oči. Odmahnula je glavom. Srce joj je ubrzanije počelo kucati dok su joj se bratove riječi vrtjele u glavi. Nije mogla vjerovati u ono što je govorio. Nije željela vjerovati u to i pokušavala je samu sebe uvjeriti da je krivo shvatila, da on nije mislio ozbiljno.
„Volim te, Nia!“ –prošaptao je i utisnuo poljubac na njene usne.
Djevojka ga je odgurnula od sebe, ošamarila i dignula sa trosjeda. Patrick je gledao u nju, pomalo bijesno zbog toga što ga je odbila. Trebale su mu godine i godine da skupi hrabrost da joj prizna što osjeća prema njoj, a ona ga je samo tako odbila.
„JESI LI TI NORMALAN?!“ –proderala se. „Čuješ li ti sebe, Patrick?! Ti si moj brat!!!“
„Nema veze!“ –odmahnuo je glavom i dignuo se sa trosjeda. „Volim te! Volim te za poludjeti!!! Ne mogu više bez tebe! Želim te... svakog trena... sada!!! Želim da me voliš!“
„Miči se od mene!!!“
„Nia!“
„MIČI SE, BOLESNIKU JEDAN!!!“
Patrick je ljutito pogledao u nju. Djevojka je odmahnula glavom, okrenula mu leđa i krenula prema vratima. Požurio je korake, stao pred njom i uhvatio ju za rame. Pogledala ga je preplašeno jer ju je počinjao jače stiskati.
„Zbog tebe sam ubio tvog bivšeg dečka! Zbog tebe sam želio ubiti Sashu kako bismo bili zajedno, a ti me odbijaš?!“ –vikao je.
„Š-Što...?!“ –zamucala je šokirano.
Patrick je dignuo ruku i ošamario ju. Pogledala ga je suznim očima. Nije znala što učiniti. Bila je šokirana, preplašena... Bojala se. Bojala se vlastitog brata. U glavi su joj se motale njegove riječi. Rekao joj je da je ubio njenog bivšeg dečka koji je imao svega petnaest godina. Rekao joj je da je želio ubiti Sashu koji je bio dečko kojeg je ona obožavala više od same sebe.
Djevojka ga je udarila šakom u glavu jer više nije mogla izdržati. Patrick ju je ponovno udario po licu dok je ona pokušavala izaći iz kuće, ali vrata su bila zaključana. Ključevi su pali na pod, a kad ih je pokušala dignuti, brat ju je udario nogom od trbuh i gurnuo u stranu. Ostala je bez zraka, pa se uhvatila za trbuh i počela duboko disati.
„Ti si me natjerala da ti ovo učinim!“ –Patrick ju je podignuo sa poda i poljubio ju.
Nia ga je udarila, ali bio je jači od nje, a njoj je i dalje nedostajalo zraka. Počinjao joj je skidati odjeći, cijepati ju dok se ona opirala. Uspjela ga je udariti nogom u međunožje, pa se maknula od njega i potrčala po nož. Izvukla je ladicu koja joj je pala na pod jer su joj ruke drhtale, te je uzela prvi kojeg je pronašla kraj svoje noge.
„Oh... draga sekice...“ –Patrick se dignuo sa poda nakon što se neko vrijeme prevrtao od bolova. „Nisi ti ubojica... Nisi ti poput mene!“
„Jesi li siguran?“ –upitala ga je.
„Naravno! Ti si previše dobra da bi nekome naudila!“
„Naudit ću ti ako mi priđeš!“
„Ne bojim te se, ljubavi!“
„Ne nazivaj me ljubavi!!! Jasno?!“
Odmahnuo je glavom i nasmijao se. Nia je osjetila kako joj neugodni trnci prolaze tijelom dok je slušala smijeh kakvog nikada prije nije čula. Plašio ju je. Vlastiti brat ju je počinjao plašiti svojim ponašanjem. Prišao joj je lagano, a ona je napravila nekoliko koraka unazad. Unatoč tome što je držala nož čvrsto u ruci bojala se da joj se ne približi kako joj ne bi naudio jer je, naravno, imao pravo. Ona nije bila poput njega. Ona nikome nije mogla nauditi – nikada.
Potrčala je prema sobi. Otvorila je prva vrata kojoj je prišla i šokirala se ugledavši krvavo i blijedo tijelo najbolje prijateljice na krevetu. Izderala se, nož joj je pao na pod, te je prekrila rukama usta jecajući. Osjećala je kako joj noge počinju klecati.
Patrick ju je uhvatio za vrat, bacio na pod i počinjao gušiti. Djevojka je pokušavala dostići nož, ali bio joj je predaleko. Počinjala je gubiti snagu, ostajati bez zraka i mutnije vidjeti sve oko sebe. Odgurivala je njegovu glavu, ali to nije pomagalo.
Iznenada je čula, u daljini, udaranje i pucanj. Osjetila je težinu na sebi, ali izgubila je svijest prije nego je išta uspjela reći i vidjeti.
„Nia.... Gđice Lestet?“ –čula je glas.
Polako je otvorila oči i ugledala dva policajca, koja je vidjela dan prije u bolnici, i liječnika koji je liječio Sashu kraj kreveta. Pogledala je oko sebe jako zbunjeno jer nije shvaćala što su oni radili ondje. Po bijelim zidovima shvatila je da se nalazi u bolnici.
„Osjećate li se dobro?“ –upitao ju je doktor.
„Patrick...“ –promrmljala je.
„Žao mi je, gđice Lestet...“ –započeo je mlađi policajac. „Mi... ovaj... On je preminuo!“
Raširila je oči. Srce joj je počinjalo teže disati. Zajecala je i zarila glavu u jastuk. Nije htjela da umre. Nije htjela ostati bez brata unatoč onome što se dogodilo.
„Pokušajte se smiriti!“ –prošaptao je doktor.
„KAKO DA SE SMIRIM?!“ –vrisnula sam. „Brat mi je preminuo! Ubio je moju najbolju prijateljicu! Ubio je moj bivšeg dečka! Želio je ubiti Sashu i mene!!! KAKO DA SE, DOVRAGA, SMIRIM?!“
Promatrali su ju u tišini, tužnim izrazom lica dok je ona jecala. Drhtala je od nervoze, straha, bijesan, tuge... drhtala zbog svega što joj se dogodilo. Bila je slomljena.
„G. Archer nam je rekao što se dogodilo.“ –uzvratio je stariji policajac.
„S-Sasha?!“ –podignula je šokirano glavu.
Klimnuo je glavom, a ona se dignula sa kreveta i istrčala iz sobe. Čula je kako se deru, kako ju dozivaju, ali nije ih željela poslušati, nije se željela zaustaviti. Trčala je do Sashine sobe koja je bila prazna. Zamalo je počela plakati jer se preplašila da je i on preminuo, ali medicinska sestra koja je čistila sobu rekla joj je da je prebačen na treći kat. Potrčala je na treći kat stepenicama jer nije željela pričekati lift unatoč tome što joj se vrtjelo u glavi.
Došla je do vratiju sobe u kojoj je on trebao spavati i zaustavila se pred njima. Pogledala je preko prozora. Sasha je razgovarao sa majkom, koja je sjedila na stolicu. Imao je osmijeh na licu, a ona nije mogla opisati osjećaj koji joj je prolazio tijelom u tom trenutku. Bila je toliko sretna da se poželjela izderati.
Otvorila je vrata, a njih dvoje su se okrenuli prema njoj. Sasha je šokirano pogledao u svoju djevojku koja je stajala na ulazu i gledala u njega u tišini. Vidio je masnice udarca na licu, a njene oči bile su natečene, tužne i suzne.
„Nia...“ –prošaptao je njeno ime.
Djevojka je jecajući potrčala k njemu i snažno ga zagrlila. Sasha je tiho zajaukao jer ga je cijelo tijelo i dalje boljelo, ali nije ga bilo briga. Grlio ju je toliko snažno jer ju nije želio ispustiti iz zagrljaja, jer se želio uvjeriti da je ona doista bila ondje, da je bila živa, da joj nitko nije naudio. Svako toliko bi joj poljubio tjeme, te dignuo glavu prema sebi kako bi osjetio njene usne, kako bi osjetio da je ona prava.
„Tako mi je žao, Sasha!“ –jecala je.
„Pst, mala, ok je...“ –govorio joj je tiho.
„Patrick... Iris... O Bože!!! On me htio ubiti, Sasha!“
„Sve je u redu, ljubavi. Sve je u redu... Sada sam ja ovdje!“
Nia ga je i dalje grlila jer ga nije mogla ispustiti. Nije mu niti mogla vjerovati da će sve biti u redu unatoč tome što je bio živ, što je on bio uz nju. Patrick je... On je bio njen brat. On je bio njen najbolji prijatelj otkad se rodila i... unatoč tome što ju je volio na drugačiji način, što je učinio ono što nikako nije smio... nedostajat će joj.
... i gotova priča!
Eto, nisam htjela staviti slijedeći tjedan iz nekog nepoznatog razloga, a i Patricia me davila već nekoliko dana da ga objavim.
Imam namjeru objaviti novu priču. Ne znam kada, ali javit ću vam. Vjerojatno će to biti kad svi pročitate da vas ne davim dodanim glupostima. Javit ću onima koje budem željela čitati.
I nadam se da vam se priča svidjela. Sada kad bolje pogledam, priča nije nešto posebno, ali valjda... nadam se... da je vama ličila na nešto.
Hvala vama koji su me čitali od početka i onima koji su mi se dodadno javili jer sam imala priliku početi čitati nove, fantastične priče koje su me ostavile bez teksta. ;)
Eto, nisam htjela staviti slijedeći tjedan iz nekog nepoznatog razloga, a i Patricia me davila već nekoliko dana da ga objavim.
Imam namjeru objaviti novu priču. Ne znam kada, ali javit ću vam. Vjerojatno će to biti kad svi pročitate da vas ne davim dodanim glupostima. Javit ću onima koje budem željela čitati.
I nadam se da vam se priča svidjela. Sada kad bolje pogledam, priča nije nešto posebno, ali valjda... nadam se... da je vama ličila na nešto.
Hvala vama koji su me čitali od početka i onima koji su mi se dodadno javili jer sam imala priliku početi čitati nove, fantastične priče koje su me ostavile bez teksta. ;)
