Patrick je ležao u krevetu, razmišljajući o svojoj sestri osmjehom na licu. Rijetko se vraćao u rodni Phoenix u posjet obitelji i zbog toga se osjećao loše, ali svi su oni znali kako on nema previše vremena za putovanje jer nije lako biti na fakultetu. Neprestano je morao učiti, crtati nacrte i uz to još i raditi kako bi pomagao roditeljima; nije želio da mu oni plaćaju svaki mjesec, pa se s njima dogovorio da će plaćati svaki drugi.
Kad mu je sestra prije dvije godine rekla da će i ona upisati arhitekturu bio je na pola sretan i na pola nesretan. Bio je sretan jer mu je ona rekla da želi živjeti s njim, studirati u New Yorku, a volio je njenu blizinu. Bio je nesretan jer je mislio da ona to čini zbog njega. Roditelji su mu često govorili kako bi on trebao biti uzor sestrici, pa je zbog toga pomislio da je željela studirati što i on. Nakon dugog razgovora, shvatio je da je to željela učiniti samo i isključivo za sebe, pa se opustio prije njegovih roditelja.
Dignuo sa kreveta jer nije više imao volje za ležanje. Otvorio je vrata ormara, izvukao odjeću iz njega i izašao iz sobe. Krenuo je prema kupaonici kad mu je pogled sasvim slučajno pao na dnevni boravak. Primijetio je noge kako vire s trosjeda, pa mu je prišao laganim korakom.
Ugledao je Niju kako spava. Izgledala je krhko, nježno... prekrasno, poput anđela. Krenuo je rukom prema njenom rumenom obraščiću. Htio joj je pomaknuti pramen kose koji joj je prekrivao oči, ali promrmljala je nešto u snu, oblizala usnu jezikom i duboko uzdahnula.
Povukao je ruku natrag, stisnuo ju u šaku i laganim se korakom udaljio od nje.
Izašao je iz taksija, podignuo svoju torbu sa stražnjeg sjedala i zahvalio se vozaču ispruživši mu svotu novca koju je tražio. Podignuo je torbu sa poda, okrenuo se i pogledao ispred sebe. Dugo nije bio u New Yorku jer je imao praznike i prošao je sve ispite na vrijeme, pa je zbog toga dva i pol mjeseca, cijelo ljeto, proveo sa obitelji u Chicagu.
Bilo je lijepo vratiti se ponovno u grad u kojemu je studirao. Jedva je čekao provesti malo vremena sa Patrickom, otići s njim na piće u grad i uživati ponovno u ludim provodima skoro svake večeri.
Otključao je glavna vrata zgrade i ušao u nju, te se laganim korakom uputio prema liftu. Živjeli su kao podstanari na četvrtom katu i nije imao volje pješačiti sa teškom putnom torbom sve do njihovog stana.
Pritisnuo je tipku i pozvao lift. Tapkajući nogama je pričekao da se napokon pojavi i otvori. Trebao mu je pet minuta i uz to je morao pričekati da se svi ljudi iskrcaju. Napokon je bio sam u liftu, pa je povukao torbu, stao u sredini i fijućkajući pričekao da se vrata otvore samo i isključivo na četvrtom katu. Htio je što prije ući u stan i nagovoriti prijatelja da se prošetaju do grada, odu popiti piće jer nije imao volje provesti zadnje slobodne dane kod kuće.
Vrata lifta su se otvorila. Zakoračio je u hodnik izvukao ključeve iz džepa i prišao vratima stana. Okrenuo je ključ nakon što ga je stavio u ključanicu, te progurao vrata i ušao u stan. Bacio je ključeve na stol i pripremao se pozvati Patricka, ali ugledao je djevojku na trosjedu.
Spavala je mirno, spokojno. Izgledala je lijepo, tj. bila mu je prekrasna. Kosa joj je prekrivala oči, ali nježne pune usne i ružičasti obrazi su bili preslatki.
Sasha nije znao u kojem bi odnosu Patrick i ona djevojka mogli biti. On je često dovodio razne djevojke kod kuće, pa je imao osjećaj da je i ona još jedna od njih. Naravno, znao je da njegov prijatelj ima dobar ukus za cure, pa mu uopće nije bilo čudno što je ona djevojka spavala u njihovom stanu. Malo mu je bilo čudno što nije bila u sobi njegovog cimera, ali možda je ona zaspala u njihovom dnevnom.
Slegnuvši ramenima, podignuo je ključeve stana i krenuo prema svojoj sobi. Otvorio je vrata i, prije nego ih je zatvorio, pogledao još jednom prema njoj.
Niju je probudio udarac. Podignula je glavu i pogledala oko sebe. Nikoga nije bilo na vidiku, pa je pretpostavila da je njen brat ili izašao iz stana ili iz sobe i otišao u kupaonicu. Postavila se u sjedećem položaju, rastegnula i duboko uzdahnula. Protrljala je oči i nagnula se na naslonjač. Uvijek joj je trebalo duže vremena da se natjera da se digne i krene raditi nešto kako ne bi ponovno zaspala.
Sinoć je zaspala na trosjedu. Gledala je televiziju jer nije mogla spavati kad su Patrick i ona odlučili otići na spavanje, pa se vratila u dnevni boravak. Naravno, kasnije nije imala volje dignuti se sa trosjeda i otići natrag u sobu, pa je ugasila TV i zaspala ondje.
Odlučila se dignuti kako bi se otišla istuširati, probuditi brata i prošetati se do grada. Htjela je otići popiti kavu u centru, možda prošetati do trgovačkog centra i pogledati trgovine kako bi si kupila još neku odjeću ili obuću ili se pak jednostavno prošetati po New Yorku. Mislila ga je čak nagovoriti da navečer odu vani, a bila je sigurna da će otići ako napravi pseći izraz lica. Uvijek joj je popuštao zbog toga.
Laganim korakom je krenula prema svojoj sobi kad je čula otključavanje vratiju i škripanje uz otvaranje. Pogledala je u kupatilo. Patrick je izašao iz kupatila sa majicom preko ramena.
„Čovječe, što se s tobom dogodilo?!“ –šokirano će Nia.
„Nešto ne valja?“ –zbunjeno će Patrick.
„Kako je moguće da si se toliko proširio?!“
„Idem u teretanu.“
„Uz posao i fakultet, ti nađeš vremena i za teretanu?!“
„Naravno!“
„Svaka čast!“
Nasmiješio joj se.
„Patrick!“ –začula je muški glas iza sebe.
Okrenula se i ostala iznenađena ugledavši nepoznatog dečka iza sebe. Imao je smeđu kosu, te zelene oči. Gledao ju je u tišini, a ona ga je pogledala od glave do pete razmišljajući o tome kako je bio zgodan. Nije imao majicu, pa je mogla vidjeti njegovo izraženo tijelo, trbušne mišiće.
„Bok, Sasha.“ –pozdravio ga je Patrick prekinuvši tišinu. „Nia, ovo je Sasha Archer. Sasha, ovo je moja sestra Nia!“
„Drago mi je.“ –Nia mu se nasmiješila, te mu ispružila ruku.
„Također!“ –uzvratio je Sasha. „Mislio sam da si ti još jedna od Patrickovih cura jer ima dobar ukus!“
„Hej, hej!“ –Patrick ga je udario majicom po ramenu. „Ne šmekaj mi sestru!“
„Tko ju je šmekao?!“ –Sasha je slegnuo ramenima. „Samo sam rekao da je zgodna!“
„Ne šmekaj ju!“
Nia je zbunjeno gledala u njega, a Sasha joj je uzvratio istim pogledom.
„Uglavnom...“ –uzvratio je Patrick. „Što želiš?“
„Mislio sam da odemo do grada na kavu. Ne da mi se biti doma!“ –odgovorio je Sasha.
„Mislim da je to jako dobra ideja.“ –nadodala je Nia.
Patrick je pogledao u nju. Razmišljao je o tome kako je želio ostati na samo sa sestrom, ali kad je već ona željela otići do grada pristao je klimnuvši glavom.
Patrick je, nakon duge šetnje po centru New Yorka, otišao u trgovinu. Nia i Sasha odlučili su ga pričekati ispred, u hladu. U tišini je svatko od njih gledao na drugu stranu. Nitko od njih dvoje nije znao što bi mogao pričati jer se nisu ni poznavali, ali nekako su trebali probiti led.
„Gdje je on toliko dugo?“ –upitala je Nia.
„Vjerojatno kupuje cigare. Uvijek mu treba vremena jer nitko nikada ne pušta u ovoj trgovini!“ –odgovorio je Sasha.
„Cigare?“
„Nisi znala da puši?“
Odmahnula je glavom, a on je oblikovao usta u slovo o. Pogledao je ispred sebe. bilo mu je pomalo neugodno što mu je to izletjelo pred njom, a da ona nije ništa znala o tome. Nije ni želio znati kako će njegov prijatelj reagirati kad se vrati jer je pretpostavljao da će njegova sestra napraviti scenu.
„Ti ne pušiš?“ –upitala ga je.
Odmahnuo je glavom.
„Ne treba mi to.“ –odgovorio je. „Svako toliko pijem, kad me Patrick natjera jer inače ne bih pio niti toliko, ali ne, ne pušim.“
„Inače kažu da nervozni ljudi puše kako bi se smirili.“ –rekla je.
„Gluposti. Patrick je isto rekao da ga to smiruje od stresa zbog ispita i svega, ali smatram da nije potrebno pušiti da bi se smirili!“
Klimnula je glavom i nasmiješila se. shvatila je da je Sasha imao potpuno isto mišljenje o njemu, ali svejedno je bila bijesna na brata što joj to nije rekao. Nije bila ljuta na njega što je pušio jer osamdeset i nešto posto ljudi na Svijetu postoje(iskreno, uvijek je mislila da on neće početi pušiti!), ali bila je ljuta što joj to nije rekao. Imala je osjećaj kao da je smatrao da joj se ne može vjerovati, a to nije mogla podnositi.
„Evo me.“ –pojavio se Patrick. „Idemo sada na kavu?“
„Mogu pričati s tobom?“ –upitala ga je Nia.
„Naravno!“ –klimnuo je glavom i pogledao ju začuđeno.
„Neće ti smetati ako nas ne bude bilo na par minuta?“ –okrenula se prema Sashi.
Odmahnuo je glavom i nasmiješio joj se. Zahvalila mu se, te se maknula u stranu zajedno s Patrickom koji ju je začuđeno promatrao.
„Što je bilo, sisterice?“ –upitao ju je.
„Zašto mi nisi rekao da pušiš?“ –prekrižila je ruke na prsima.
Oblikovao je usta u slovo o. Nikada joj to nije spominjao jer je mislio da bi se ona mogla razočarati u njega. Pogledao je iza nje, u Sashu. Nekako je pretpostavio da joj je on rekao jer nije nigdje ostavio kutiju, praznu ili punu. Znao je da njegova sestra ne zna i nije želio riskirati da dozna, pa je bacio sve kutije.
„On ti je rekao?“ –uzvratio je.
„Da. Slučajno mu je izletjelo, ali to sada nije bitno!“ –odmahnula je glavom. „Zašto mi nisi nikada spomenuo?“
Slegnuo je ramenima, a ona je odmahnula glavom dok joj je srce ubrzanije počelo kucati.
„Zar je moguće da nas je udaljenost počela razdvajati?“ –pogledala ga je ravno u oči.
Vidio je, u njenim očima, ono čega se najviše bojao: razočaranje. Djevojka je odmahnula glavom i laganim se korakom udaljila od njega dok je on šokirano gledao ispred sebe. Nije si mogao dopustiti da sestra, koju je obožavao, bude razočarana u njega, ali... nije mogao učiniti ništa jer su mu noge bile zalijepljene za pod, a riječi iz njegovih ustiju jednostavno nisu izlazile.
